|
|
| studeni, 2006 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Mjesto odakle dolazim nije važno, pa čak ni koliko godina imam. Bitno je moje srce, moja razmišljanja i ono što predstavljam. Poklanjam vam dušu na dlanu, vi procijenite koliko ona zaista vrijedi...
Moj e-mail:
mysteriouslady@net.hr, javite se... =)
Kad me okuje tama lancima
I samoća zaprijeti životom,
Kad me zagrli strah svojim rukama,
Znam, ti si tu...
Kad mi jeseni donesu suze
I tuga ostavi pismo ispred vrata,
Kad mi prijatelj okrene leđa,
Znam, ti si tu...
Kad mi svijet zaboravi ime
I zadnja zvijezda zatvori oči,
Kad se izgube stope na putu,
Znam, ti si tu...
Kada djetinjstva izbljedi sjaj
I sjećanja zauvijek odu,
Kada jutro mi donese kraj,
Znam, ti si tu...
Meni prekrasna pjesma koju je napisala autorica ovog bloga. Svakako posjetite!
Anđeli ne plaču,
anđeli ne padaju s neba.
Anđeli su na Zemlji,
u svakoj osobi u kojoj
ima trunku dobra.
Anđeli su tu da nas tješe,
da nas usreće.
Anđeli su tu da zle osobe
skrenu na pravi put.
Anđeli su osobe koje vole druge.
Anđeli su ljudi koji
spašavaju svijet.
By: Lidya
Pjesma koja bi trebala svakoga potaknuti da i sam postane anđeo, širi smijeh i pomaže drugima, jer anđeli su tu, u nama...
Čudno je to…na ovom blogu pišem samo kad mi se događaju loše stvari. Ispada da mi se one stalno događaju, što nikako nije istina.
Posvađala sam se s dečkom. Naljutila sam se na njega, s opravdanim razlogom. Očekivala sam da će se bar ispričati jer mi je lagao u lice, no završilo je tako da se sad on ljuti na mene, a ja imam grižnju savjesti. To što je napravio stvarno nije bilo u redu i ja sam ona koja bi se trebala ljutiti. Čak sam mu prva poslala poruku da se nađemo, ali nije mi ništa odgovorilo. Baš me zanima hoće li doći danas.
Stvarno mi se sviđa i ne želim da nam zbog ovakve svađe propadne veza. Želim biti s njim. Trebam duboki pogled i stisak ruke u hladnoj noći, topli zagrljaj, poljubac i pokoju lijepu riječ. Nekoga tko će biti pored mene u danima koji slijede i čije će srce kucati uz moje…
Ah, da, ja bih se trebala ljutiti na njega…
Nije nimalo lijep osjećaj kada te netko povrijedi i svojim postupkom rani srce. Još je manje ljepše kada ti to učini prijateljica. Prijateljica s kojom si išla 8 godina u školu, proživjela skoro čitavo djetinjstvo i pretrpjela sve dječačke ljubavi i prve poljupce. Kada cijelom svijetu otkrije tajnu koju si joj povjerila u najstrožem povjerenju misleći da ona ne ide dalje, pogotovo ne iz njenih usta.
Osjećaš se izdano, prevareno, bijesno. Ona, za koju se nikada nisi nadala da će ti zabiti nož u leđa, napravila je to ne misleći na posljedice i na ljude koji žive oko nje. Glava ti je pretrpana mislima, srce preplavljeno osjećajima, a mozgom plivaju razmišljanja kako popraviti nastalu štetu.
Prevladava razočaranje, u osobu u koju si se mogla pouzdati, reći nešto bez bojazni da će sutra o tome brujati društvo. Povrijedila te, prodrla je u središte tvoga srca. Ništa više neće biti kao prije. Za ovo što je ona učinila, isprike nema.
Željela sam mjesto na kojem ću moći otkriti tajne bez straha da će se saznati. Imala sam neke blogove, na kojima sam se povjeravala, naivno misleći da moje rečenice ne idu dalje od kompjuterskog ekrana. Prevarila sam se. Za blog su uvijek saznale osobe koje nisu trebale i krajnji ishod je ispao katastrofalno.
Pisala sam ja i dnevnik do prije neki dan kada mi ga je pročitala stara. Saznala je sve moje neostvarene snove, skrivene želje i neobuzdane misli. Bila je to kap koja je prelila čašu. Jednostavno sam pukla.
Otvaram blog u potpuno novom svijetu, gdje nikoga ne poznajem i gdje se ne moram bojati da će netko koga znam pročitati moje intimne misli. Maske su pale, a ovo sam ja…
Vaša: mysterious lady
